U srijedu 15. lipnja ujutro zaputili smo se prema već poznatom Otrovancu i njegovom još poznatijem Zlatnom klasu.
Uzbuđenje u autobusu bilo je teško ne primijetiti. Osmijesi na licima, pjesma i žamor eskalirali su dolaskom pred drvena vrata Klasa. Domaćini su nas ljubazno dočekali ićem i pićem, a nakon kratkog odmora, uslijedila je prezentacija kovanja majstora kovača. Neki od učenika kupili su i male potkove za uspomenu. Vrhunac izleta zauzeli su konji. Jahanje i milovanje tih izuzetnih, a opet plahih životinja oduševilo je većinu naših hrabrih učenika. Nakon ručka "za prste polizat", krenuli smo u šetnju do obližnje kućice u zelenilu koja nosi posvojni pridjev Hlapićeva pa su učenici zavirili u i interijer vrijednog šegrta. Već umorni i puni dojmova, pozdravivši domaćine, lagano smo krenuli prema školi i svojim kućama.
