U okviru Erasmus+ projekta budiOK! – budi obrazovan, budi kompetentan, školska logopedinja Marina Navarra Kumer tijekom mjeseca travnja održala je radionice za učenike i učenice srednje škole, na temu „Moja sreća“ s ciljem promicanja emocionalne pismenosti, razvijanja i osnaživanja samosvijesti i pozitivnog razmišljanja među učenicima.
Prva radionica, namijenjena učenicama srednje škole tijekom dva školska sata, započela je uvodnim razgovorom o tome što za svaku znači sreća. Učenice su dijelile vlastita razmišljanja, otkrivajući da sreću doživljavaju u različitim situacijama – kroz obiteljska okupljanja, igru s prijateljima, uspjeh u školi ili jednostavne trenutke poput šetnje u prirodi. Raspravljalo se i o tome što ih čini sretnima te su ponaosob prepoznavale male stvari koje u svakodnevici imaju veliki značaj za njihov osjećaj sreće i zadovoljstva.
U praktičnom dijelu radionice, učenice su se upoznale sa značenjem simbola koji predstavljaju osjećaj sreće. Kroz zadatak su otkrivale vlastite simbole kojima su obilježavale svoj osobni doživljaj sreće. Na kraju radionice svaka je učenica izabrala jedan ili više simbola koji za nju predstavlja sretan trenutak u životu – lijepa riječ, srce, sunce, glazbeni instrument ili omiljeni predmet te su od njih napravile svoje sretne narukvice.
Narukvica sa simbolima dobila je više značenje od modnog nakita te dobila snažno osobno i emocionalno značenje za učenice. Kao takva nosi simboličku zaštitu, pozitivnu energiju i osjećaj povezanosti sa samom sobom.
Druga radionica prilagođena svim učenicima dječacima srednje škole održana je tijekom dva školska sata pod istim nazivom „Moja sreća“, ali je naglasak bio poučiti i istražiti kako putem naših pet osnovnih osjetila: vida, sluha, mirisa, okusa i dodira, spoznati vanjski svijet, otkriti vlastite emocije, sklonosti i ono što nas istinski usrećuje. Učenici su istraživali kroz postavljena pitanja, dijelili vlastita mišljenja, komentirali doživljaje i na kraju su učenici u pismenom radu zabilježili svoja iskustva i svjesne trenutke u kojima su se osjećali sretno.
Cilj ovog zadatka bio je pomoći učenicima da prepoznaju, zadrže i simbolički sačuvaju uspomene na sretne trenutke u svom životu, kako bi ih mogli prizvati u trenucima nesigurnosti ili tuge. Radionica je završena zajedničkom refleksijom i zaključkom kako su sretni trenuci često jednostavni i lako ih je previdjeti ako im ne posvetimo pažnju.
